Portret mog života Lyrics

Mesec prosipa bokal fosfora.
Vitraž mraza na oknu prozora.
Jedne no?i k'o ova, zna?e Bog,
doslika?u portret života svog.

Silueta se davno nazire.
Neko uzdahne, neko zazire.
Isto vide a razno tuma?e,
?avo prste u farbu uma?e.

Prave si boje dodala na taj portret života mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
I lila, tamnu, ?eznjivu,
i boju breskve, nežnu i sramežljivu,
setno sivu, nepogrešivu.

Roze na?oh me?' starim pismima,
modru vrpcu nad teškim mislima,
ukrah ri?u iz pera drozdova,
laki purpur iz prvih grozdova.

Uzeh oker sa sve?e sve?arske,
drap sa svilene mašne be?arske,
mrku s tambure tužnih tonova
a cinober sa nosa klovnova.

Prave si boje dodala na taj portret života mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
A crnu nisi štedela,
ali bez nje bi bela još izbledela -
bez crne bela ne bi vredela.

Srce je moje napuklo
k'o kora starog bagrema,
al' u tvom oku kao lane zadrema.
I, jedva, kao šapati,
ni?u u uglovima zlatne paprati.
Pramen sna u sliku navrati.

Vetar dokono senke spopada.
Huk u ambis tišine propada.
Jedne no?i, k'o ova, zna?e Bog,
doslika?u portret života svog.